Imaju li strani radnici u Njemačkoj ista prava kao Nijemci?

Njemačka već godinama privlači veliki broj radnika iz Bosne i Hercegovine zbog većih plata, stabilnosti i velike potražnje za radnom snagom. Međutim, pitanje koje mnogi postave tek kada nastane problem s poslodavcem glasi: ima li strani radnik u Njemačkoj zaista ista radnička prava kao Nijemac?

Kada govorimo o osnovnim pravima iz radnog odnosa, odgovor je u velikoj mjeri jasan: da.

Strani pasoš ne daje poslodavcu pravo da radnika plaća ispod zakonskog minimuma, uskraćuje mu godišnji odmor, ignoriše pravila o bolovanju ili ga proizvoljno otpusti.

Ipak, potrebno je razlikovati pravo stranca da pristupi njemačkom tržištu rada od prava koja ima nakon što u Njemačkoj legalno zasnuje radni odnos. Za državljane Bosne i Hercegovine, kao zemlje koja nije članica Evropske unije, mogućnost zaposlenja može zavisiti od odgovarajuće vize, boravišne dozvole i osnova po kojem osoba dolazi na rad u Njemačku.

Kada je radni odnos legalno uspostavljen, njemačko radno pravo postavlja jasna pravila koja poslodavac mora poštovati.

Arbeitsvertrag: ugovor o radu je najvažniji dokument

Arbeitsvertrag, odnosno ugovor o radu, nije dokument koji treba potpisati bez čitanja samo zato što je posao već dogovoren.

Posebnu pažnju treba obratiti na radno mjesto, platu, radno vrijeme, mjesto rada, godišnji odmor, probni period i uslove pod kojima radni odnos može prestati.

Problem može nastati kada se ono što je poslodavac usmeno obećao razlikuje od onoga što na kraju piše u ugovoru.

Za radnike koji dolaze iz Bosne i Hercegovine ovo je posebno važno. Nedovoljno poznavanje njemačkog jezika ili pravnog sistema ne umanjuje prava radnika, ali može znatno otežati njihovu zaštitu.

Zato dokument koji ne razumijete ne treba potpisivati dok ne saznate šta tačno potpisujete.

Strani radnik ne može biti manje plaćen samo zato što je stranac

Od 1. januara 2026. zakonska minimalna plata u Njemačkoj iznosi 13,90 eura bruto po satu.

Ona se primjenjuje i na strane radnike, uz zakonom propisane izuzetke koji nisu zasnovani na državljanstvu.

U pojedinim sektorima kolektivni ugovori i posebni propisi mogu predviđati i višu minimalnu platu.

Ozbiljan problem nastaje kada se svi radni sati ne evidentiraju, kada se od zaposlenog očekuje neplaćeni dodatni rad ili kada poslodavac na papiru prikazuje jednu platu, a zatim od radnika traži da dio novca vrati.

Tada više nije riječ samo o lošem odnosu između poslodavca i zaposlenog. Može biti riječ o kršenju zakona.

Urlaub: godišnji odmor je pravo, a ne poklon poslodavca

Urlaub znači godišnji odmor.

Njemački zakon zaposlenima garantuje plaćeni godišnji odmor. Kod standardne petodnevne radne sedmice zakonski minimum praktično iznosi 20 radnih dana godišnje, dok mnogi ugovori nude 25, 28 ili 30 dana.

To pravo pripada i stranom radniku.

Poslodavac može uzimati u obzir potrebe kompanije prilikom određivanja termina odmora, ali godišnji odmor nije privilegija koju može jednostavno ukinuti zato što mu ne odgovara da radnik odsustvuje.

Krankschreibung: šta se dešava kada se radnik razboli

Krankschreibung je izraz koji se u svakodnevnom govoru koristi za potvrđenu nesposobnost za rad zbog bolesti.

Pod zakonskim uslovima zaposleni u Njemačkoj može imati pravo da mu poslodavac nastavi isplaćivati platu do šest sedmica tokom bolesti.

Nakon toga, zavisno od konkretnih okolnosti i osiguranja, zdravstveno osiguranje može isplaćivati Krankengeld, odnosno novčanu naknadu tokom dužeg bolovanja.

Radnik, naravno, ima i svoje obaveze. Poslodavca treba blagovremeno obavijestiti o nesposobnosti za rad i poštovati pravila koja se odnose na bolovanje.

Kündigung: kod otkaza zapamtite jedan rok

Kündigung znači otkaz.

U Njemačkoj poslodavac ne može svaki radni odnos završiti riječima: “Od sutra više ne dolaziš.”

Postoje pravila o formi otkaza, otkaznim rokovima i zaštiti zaposlenih.

Ali postoji jedan rok koji bi svaki radnik iz Bosne i Hercegovine koji radi u Njemačkoj trebao zapamtiti.

Tri sedmice.

Ako radnik smatra da je dobio nezakonit otkaz, može podnijeti Kündigungsschutzklage, odnosno tužbu za zaštitu od otkaza pred njemačkim radnim sudom.

Za podnošenje takve tužbe u pravilu postoji rok od samo tri sedmice od prijema pisanog otkaza.

Zbog toga otkaz nije dokument koji treba ostaviti na stolu dok se radnik nekoliko sedmica raspituje kod prijatelja šta bi mogao uraditi.

Ako smatrate da je otkaz nezakonit, potrebno je reagovati brzo.

Aufhebungsvertrag može biti mnogo ozbiljniji nego što izgleda

Aufhebungsvertrag znači sporazum o prestanku radnog odnosa.

To nije isto što i otkaz.

Kod otkaza poslodavac jednostrano prekida radni odnos. Kod Aufhebungsvertraga zaposleni svojim potpisom pristaje da radni odnos prestane pod dogovorenim uslovima.

Upravo zato takav dokument ne treba potpisivati pod pritiskom ili samo zato što poslodavac kaže da je riječ o “običnoj formalnosti”.

Potpisivanje može imati posljedice po prava zaposlenog, a u određenim situacijama i po pravo na naknadu za nezaposlene.

Pravilo je jednostavno: ako ne razumijete dokument koji vam je stavljen na sto, nemojte ga potpisivati dok ne dobijete stručno objašnjenje.

Abmahnung: upozorenje koje ne treba staviti u ladicu

Abmahnung znači formalno upozorenje poslodavca zbog navodne povrede radnih obaveza.

Neki radnici prime takav dokument, stave ga u ladicu i nastave raditi kao da se ništa nije dogodilo.

To može biti greška.

Abmahnung kasnije može imati značaj ako poslodavac pokuša opravdati otkaz ponašanjem zaposlenog.

Ako radnik smatra da ono što piše u upozorenju nije tačno, dokument ne treba ignorisati. Treba provjeriti kakve posljedice može imati i, kada je potrebno, potražiti stručni savjet.

Strani radnik ne mora prihvatiti diskriminaciju

Njemačko pravo zabranjuje određene oblike diskriminacije na radnom mjestu, uključujući diskriminaciju povezanu s etničkim porijeklom, spolom, vjerom ili uvjerenjem, invaliditetom, starosnom dobi i seksualnim identitetom.

Naravno, svaki konflikt sa šefom nije automatski diskriminacija.

Ali radnik iz Bosne i Hercegovine ne mora prihvatiti lošiji tretman samo zato što je stranac ili zato što ne govori savršeno njemački.

Ako postoji ozbiljan problem, veoma je važno sačuvati dokumentaciju.

Emailovi, poruke, obračuni plata, ugovor o radu, evidencija radnog vremena, upozorenja i drugi dokumenti kasnije mogu biti važni dokazi.

Kome se radnik može obratiti kada nastane problem?

Ako kompanija ima Betriebsrat, odnosno radničko vijeće, ono može biti jedna od prvih adresa kojoj se zaposleni može obratiti.

Radnik se može obratiti i sindikatu, advokatu specijalizovanom za radno pravo ili savjetovalištima koja pomažu stranim radnicima.

Program Faire Integration, naprimjer, pruža savjetovanje migrantima iz zemalja izvan Evropske unije o pitanjima radnog i socijalnog prava.

Kod problema s minimalnom platom i određenih drugih kršenja propisa postoje i nadležni državni organi.

A kada se spor između zaposlenog i poslodavca ne može riješiti drugim putem, postoji Arbeitsgericht, odnosno radni sud.

Da li Arbeitsgericht zaista štiti radnika?

Njemački radni sud nije institucija koja automatski presuđuje u korist zaposlenog.

Njegov zadatak je da primjenjuje zakon.

Ali njemački sistem radnog sudstva omogućava zaposlenom da se pravno suprotstavi poslodavcu čak i kada se s druge strane nalazi velika kompanija.

U prvoj instanci postupak često počinje kroz Güteverhandlung, odnosno ročište na kojem se pokušava postići mirno rješenje spora.

Sud pokušava utvrditi postoji li mogućnost dogovora između zaposlenog i poslodavca. Ako dogovor nije moguć, postupak se nastavlja.

Tada činjenice i dokazi postaju presudni.

Ugovor o radu, obračuni plate, evidencija radnog vremena, emailovi, poruke, upozorenja i druga dokumentacija mogu napraviti ogromnu razliku.

Radnik neće dobiti spor samo zato što je radnik. Ali ni poslodavac ne bi trebao imati prednost samo zato što ima više novca, bolji njemački ili veliki pravni tim.

Pred sudom je najvažnije šta se zaista dogodilo i šta se može dokazati.

Najveći problem stranih radnika često nije nedostatak prava

Njemačka nije raj za zaposlene.

I tamo postoje loši poslodavci, nezakoniti otkazi, neplaćeni radni sati, pritisci i različiti oblici zloupotrebe.

Radnici koji dolaze iz Bosne i Hercegovine mogu biti posebno ranjivi jer posao u Njemačkoj često nije samo posao.

Od njega mogu zavisiti boravišna dozvola, stan, finansijska sigurnost porodice i čitav život koji je osoba počela graditi u novoj zemlji.

Zbog toga mnogi šute duže nego što bi trebali.

Ali najveći problem često nije to što strani radnik ima manje prava od njemačkog radnika.

Problem je što svoja prava ne poznaje.

Ne zna šta znači Kündigung. Ne reaguje na Abmahnung. Potpiše Aufhebungsvertrag koji nije razumio. Ne vodi evidenciju radnih sati. Ne sačuva poruke poslodavca. Ili propusti rok od tri sedmice za Kündigungsschutzklage, odnosno tužbu za zaštitu od otkaza.

Zato radnik iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj ne treba sebi postavljati pitanje:

“Ja sam stranac, šta uopšte mogu uraditi?”

Mnogo važnije pitanje glasi:

“Koja prava imam, šta mogu dokazati i kome se mogu obratiti?”

U njemačkom sistemu radni odnos nije privatna teritorija poslodavca.

Iznad ugovora postoje zakoni. Postoje radnička vijeća, sindikati, savjetovališta i sudovi.

A kada spor završi pred Arbeitsgerichtom, odnosno radnim sudom, posljednju riječ ne bi trebao imati onaj ko ima veću kompaniju, više novca ili njemački pasoš.

Posljednju riječ treba imati zakon.