Vještačka inteligencija stiže na Balkan: Ko će izgubiti posao, a ko profitirati?

Decenijama je na Balkanu važilo gotovo aksiomatsko pravilo: ako želiš veću platu i ozbiljniju karijeru, ideš na Zapad. Njemačka, Austrija i Švicarska bile su prirodan gravitacioni centar za generacije radnika iz regiona.

Vještačka inteligencija možda neće tu sliku promijeniti preko noći, ali bi mogla redefinisati jedno od njenih ključnih pravila — da kvalitetan i dobro plaćen posao mora nužno pratiti geografski centar kapitala.

Danas programer iz Sarajeva, dizajner iz Banje Luke ili marketinški stručnjak iz Tuzle može raditi za kompaniju iz Berlina, Londona ili New Yorka bez preseljenja. S ubrzanim razvojem AI alata, takvih prilika moglo bi biti sve više.

Ali postoji i druga strana te priče, znatno manje romantična.

Koji su poslovi prvi na udaru vještačke inteligencije?

Najugroženiji nisu nužno fabrički radnici, već ljudi koji obavljaju repetitivne i standardizovane kancelarijske poslove.

Korisnička podrška, administracija, jednostavniji prijevodi, knjigovodstvo, unos podataka i pojedini poslovi u marketingu već su djelimično podložni automatizaciji. Ako je kompaniji ranije bilo potrebno deset zaposlenih da odgovaraju na e-mailove, obrađuju dokumentaciju ili pripremaju sadržaj, isti obim posla u budućnosti bi mogao obavljati znatno manji tim uz pomoć AI sistema.

To je posebno važno za tržište rada na Balkanu, koje je godinama privlačilo strane kompanije kombinacijom obrazovane i relativno jeftine radne snage.

Ako vještačka inteligencija smanji potrebu za velikim brojem zaposlenih, niska cijena rada više neće biti dovoljna komparativna prednost.

Ni programeri nisu potpuno zaštićeni

IT sektor je godinama važio za svojevrsni „sigurni bastion“ za mlade na Balkanu. Relativno visoke plate, rad na daljinu i strani klijenti omogućili su mnogima da, bez odlaska iz regiona, dostignu standard koji je ranije bio rezervisan za Zapad.

AI neće eliminisati potrebu za programerima, ali će temeljno promijeniti njihov posao. Iskusan softverski inženjer uz nove alate već može znatno brže pisati kod, pronalaziti greške, testirati rješenja i razvijati prototipove.

Zbog toga bi upravo juniorske pozicije mogle biti pod najvećim pritiskom. Kompanijama će možda trebati manje početnika za rutinske zadatke. Istovremeno, ljudi koji dubinski razumiju tehnologiju i poslovnu oblast, kritički provjeravaju rezultate i umiju upravljati AI alatima postat će produktivniji — a samim tim i ekonomski vredniji.

Zašto bi zanatlije mogle profitirati?

Tu dolazimo do jednog od paradoksa savremenog tržišta rada.

Vještačka inteligencija može za nekoliko sekundi napisati poslovni e-mail, prevesti tekst ili analizirati složenu tabelu. Ali ne može jednostavno ući u stan i popraviti puknutu cijev.

Vodoinstalateri, električari, mehaničari, keramičari, građevinski majstori i druga zanimanja koja zahtijevaju fizičko prisustvo, prilagođavanje nepredvidivim situacijama i manuelnu preciznost znatno se teže automatizuju.

Zato nije nemoguće da u eri vještačke inteligencije dobar zanatlija postane traženiji i finansijski stabilniji od dijela kancelarijskih radnika s fakultetskim diplomama.

Može li AI zadržati ljude na Balkanu?

Ovo je možda najdelikatnije pitanje za cijeli region.

Ako neko iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Banje Luke ili Bihaća može raditi za stranu kompaniju i ostvarivati višestruko veća primanja od lokalnog prosjeka, odlazak u Njemačku više nije jedina strategija za bolji životni standard.

Ipak, ostaje pitanje da li je plata jedini motiv za migraciju. Ljudi se ne sele samo zbog zarade, već i zbog institucionalne stabilnosti, predvidivosti sistema, obrazovanja, zdravstva i ukupnog kvaliteta svakodnevnog života.

AI može približiti zapadne plate Balkanu, ali sam po sebi ne može riješiti dugogodišnje probleme institucija u regionu.

Velika prilika za male balkanske firme

Za male firme i preduzetnike s Balkana prilika bi mogla biti još veća.

Tim od nekoliko ljudi, uz AI kao multiplikator kapaciteta, može voditi marketing, komunicirati sa stranim klijentima, prevoditi i prilagođavati sadržaj, analizirati tržišta i prodavati usluge širom svijeta. Poslovi za koje su ranije bile potrebne znatno veće organizacije sada postaju dostupni manjim, specijalizovanim timovima.

To bi kompanijama iz Bosne i Hercegovine i ostatka Balkana moglo omogućiti da se takmiče znanjem, brzinom i specijalizacijom, umjesto isključivo niskom cijenom rada.

Dva moguća scenarija za Balkan

Balkan se nalazi pred dva različita scenarija.

U prvom ostaje periferni izvor jeftine radne snage, čija će vrijednost postepeno opadati kako automatizacija bude napredovala.

U drugom koristi vještačku inteligenciju kao polugu koja male firme, preduzetnike i individualne stručnjake direktno povezuje s bogatijim globalnim tržištima.

Najveći rizik, paradoksalno, možda nije da će AI oduzeti poslove.

Veći rizik je da će drugi naučiti koristiti ga brže, efikasnije i strateškije.

Ako dobro plaćen posao jednog dana zaista može „stići“ do radnika u Sarajevu, Mostaru, Skoplju ili Tirani, ostaje pitanje koje je za Balkan važnije od same tehnologije:

Da li ćemo i dalje morati odlaziti na Zapad da bismo živjeli od zapadne plate?